Bez obzira na to radi li se o opsežnom (vrlo zahtjevnom) tekstu ili o kratkom natpisu - treba znati da svaki tekst zahtijeva uređivanje prije objave: knjiga, roman, kratka priča, esej, diplomski rad, magistarski rad, disertacija, enciklopedijska natuknica, ali i marketinško-reklamni natpisi, prijevodi na TV i ostali kratki tekstovi.
Svaki tekst prije objave zahtijeva redakturu, lekturu i korekturu, što ovisi o namjeni i složenosti teksta.
Upravo tim redoslijedom obavlja se uređivanje teksta koje zahtijeva tri oblika/faze rada na tekstu, i to:
- redakturu,
- lekturu i
- korekturu.
REDAKTURA
Zacijelo je najsloženiji dio posla jer obuhvaća najveću intervenciju u tekstu, od uklanjanja logičkih pogrešaka, ponovne formulacije rečenica do prilagodbe teksta željenom funkcionalnom stilu i duhu jezika, pri čemu moraju biti poštovane sve jezične norme hrvatskoga standardnog jezika.
Redakturom se tekst dotjeruje, odnosno skraćuju se predugačke rečenice, provjeravaju se termini (stručni nazivi), uočavaju se tzv. nezgrapne rečenice i uklanjaju njihovi neprimjereni dijelovi.
Osim toga, proces redakture važan je i radi provjere ispravnosti bibliografskih jedinica (izvora i navoda u tekstu). Redaktor provjerava podrijetlo citata i parafraza korištenih u tekstu te jesu li svi označeni kao navodi uz naznake pravih autora.
Dakle - ne smije se izgubiti prvobitni smisao teksta, izvorna autorova misao mora se sačuvati, a poruka čitatelju mora biti u potpunosti jasna, točna i nedvosmislena.
LEKTURA
Lektura pretpostavlja stilsko uređivanje cjelokupnoga teksta te ispravljanje jezičnih pogrešaka u skladu s normama hrvatskoga standardnog jezika.
Što sve radi dobar lektor? On istražuje kompletnu organizaciju teksta, njegovu leksikologiju, sintaksu i tvorbene obrasce, a naravno da će uočiti i ispraviti sve gramatičke, pravopisne i stilske pogreške u tekstu.
Lektoriranje na hrvatskome jeziku obavljaju jezični stručnjaci (profesori hrvatskoga jezika) čije znanje o jeziku i jezičnim normama omogućuje postizanje zajedničkoga cilja: oni će pomoći čitatelju da s lakoćom usmjeri svu pažnju na sadržaj i smisao teksta. Zbog toga, lektoriranje obuhvaća tri faze – tri čitanja,
i to:
Prvo čitanje:
Usredotočenost je na ispravljanju što većeg broja pogrešaka. Čitajući rečenicu po rečenicu, pažnja je usmjerena na smisao rečenice, ali i na fonološke, morfološke, sintaktičke, leksikološke i pravopisne jezične aspekte, kao i na nejezične aspekte - uklanjanje višestrukih bjelina i slično.
Drugo čitanje:
Drugim čitanjem ponovno se čitaju izmijenjeni dijelovi kako bi se napravili eventualni ispravci u već lektoriranim odlomcima (ako ima potrebe).
Nakon toga slijedi kratak odmor od čitanja kako ne bi došlo do prezasićensoti tekstom.
Treće čitanje:
Prilikom trećeg čitanja lektoriranog teksta, ispravljanja bi trebala biti minimalna, no svakako ga je potrebno odraditi kako bi se na vrijeme uočila neslaganja u tekstu i kako bi tekst uistinu bio besprijekoran.
KOREKTURA
Korektura je posljednji korak i, ujedno, najmanje složen postupak uređivanja teksta jer se svodi na ispravak tehničkih pogrešaka: uklanjanje grafičkih i slovnih pogrešaka (koje su rezultat nepažnje brzine); uređivanje veličine i fonta slova; ispravljanje polusloženica, spojenih ili razdvojenih riječi i slično.
Zadatak korektora nije preveliko obraćanje pažnje na smisao teksta, već na pojedinosti koje su naizgled neprimjetne. Dobar lektor ostavlja vrlo malo posla korektoru.
Jedinica mjere za naplatu redakture, lekture i korekture je KARTICA = 1.500 znakova s razmakom u MS Wordu.